Druga gimnazija Varaždin

Druga gimnazija Varaždin u suradnji s Glazbenom školom pripremila  je 17. prosinca večer poezije i glazbe posvećenu pjesniku Petru Despiniću, profesoru Druge gimnazije.

O Despinićevu pedagoškom radu govorila je Zdravka Grđan, ravnateljica Druge gimnazije, a o pjesničkom Jordanka Horvat, profesorica hrvatskog jezika.

Petar Despinić objavio je pet zbirki pjesama, a posljednja, Gramatičar u voćnjaku, izašla je ove godine.  Despinićevu poeziju čitali su učenici Druge gimnazije Varaždin Ivan Bobić, Ana Marija Brđanović, Bojan Raos, Anja Rog  i autor. U glazbenom dijelu programa sudjelovala je sopranistica Biljana Despinić uz klavirsku pratnju Lovorke Ivanković.

Večer je obilježio sklad  poezije i glazbe te prisan odnos izvođača i publike.  Druženje se nastavilo i nakon programa uz opći dojam da nam takvih kulturnih susreta treba više.

O autoru

Petar Despinić – hrvatski pjesnik i srednjoškolski profesor, objavio je pet zbirki pjesama: Skica za jedan portret, Solilokvij za 1991., Prozirno drvo, Stol, kuća, trg i Gramatičar u voćnjaku. Pjesme su mu uvrštene u Antologiju hrvatskoga haiku pjesništva i antologiju duhovne lirike (ne znam kako se točno zove, pitati Petra) jer piše pod mottom „manje je više“, jer njegova pjesma Molitva glasi:

Podaj mi snagu pa da i

njihove žrtve požalim

koliko i naše.

O izvođačima

Biljana Despinić – solo-pjevačica i članica zbora HRT-a. Glazbenu školu završila je u Varaždinu, a preddiplomski i diplomski studij, smjer solo-pjevanje, na Akademiji glazbene i dramske umjetnosti u Grazu.

Lovorka Ivanković – vanjska suradnica Glazbene škole Varaždin, orguljašica župe sv. Josipa na Banfici, završila je Glazbenu školu u Varaždinu i preddiplomski studij teorije glazbe u Grazu na Akademiji glazbene i dramske umjetnosti.

Učenici Druge gimnazije Varaždin – Ivan Bobić, Ana Marija Brđanović, Lara Loparić,  Bojan Raos, Anja Rog

Nastup učenika Druge gimnazije Varaždin

Nastup Biljane Despinić i Lovorke Ivanković

"Iskra- a svijet grije" - dar Zdravki Grđan

Ako ti , unatoč starenju, nekim čudom

moć volje ne jenjava, dapače jača, znači da si izabro

 dobar put – na putu prema smrti.

Poštovani gosti, dragi ljubitelji poezije… ovako započinje peta zbirka pjesama Petra Despinića Gramatičar u voćnjaku.  Na putu prema smrti, u posljednjih 25 godina koliko poznajem Petra , svjedočim da mu moć volje ne jenjava, nego, nekim čudom, jača. Da nije tako, ne bi mu ni  pjesme bile objavljivane u književnim zbornicima i časopisima, niti uvrštavane u antologije hrvatske poezije. Da nije tako, ne bi ni hrvatsko pjesništvo postalo bogatije za pet zbirki. Prva, znakovitog naslova Skica za jedan portret, izlazi  prije 20 godina. Slijedi Solilokvij za 1991., zatim Prozirno drvo i Stol, kuća, trg te  prošle godine  Gramatičar u voćnjaku.

Što  to u autorovu pjesništvu  svjedoči da je pjesnik odabrao dobar put?  Refleksivnost, asocijativnost, aluzivnost i sažetost susrest ćemo u svakoj Petrovoj pjesmi. A ni univerzalna poruka neće izostati naročito kada zaključi Pjesnik je asket izložen iskušenju ili poentira O povijesti, neoprostivo si dosadna.

O poeziji Petra Despinića  pisao je dr. Ivo Kalinski koji tvrdi da  se pjesnik  „suočava s polaganjem općeljudskih računa“ i akademik Nikica Petrak. Petrak je u pismu Petru Despiniću još 1999.na,  kako sam kaže, rubu tisućljeća, pisao: Postoje pjesnici koji se šire, postoje pjesnici koji se stežu. Vi, očito pripadate ovoj drugoj poetskoj rasi. Pred licem svemira – obje te vrste ravnopravne su; premda, vaša vrsta govora, zahtijeva puno pomnije čitanje. Kad god imamo zbijanje energije, a ne njeno prosipanje, puno je teže zanemariti sve one elemente koji se u tom zbijanju pretvaraju u samu jezgru, a inače mogu izgledati sporedni ili zanemarivi. Kad se netko asocijativan i intelektualan širi, on poseže za svime i svačime što tom njegovom širenju treba. Ali kad je netko asocijativan i intelektualan i još komprimira, sabija, potrebno je otvoriti četiri oka, kako nam ne bi promaklo ono što je u svom zgusnuću „usputno“ zahvatio; a u poeziji, složit ćete se, ništa ne smije biti tek onako, „usputno“. Čitatelj, dakle, smjesta mora znati: ovdje imam posla s pjesnikom koji svoju poetsku energiju ne rasipa, nego obratno; zbija je do one užarene  točke koja želi reći sve zbog čega se pjesma i oblikuje. Tko drukčije čita, promašit će vas i neće razumjeti ni vaš pjesnički nagon, ni vašu namjeru.“

U istom tonu, a pod motom „Manje je više“ akademik Petrak  tvrdi da Petar Despinić  nizom svojih stihova postavlja jedino važno  pitanje: Jesmo li još ljudi?

Usudila bih se tvrditi da jesmo.  Večeras ćemo uživati u pjesmama koje je autor objavljivao  zadnjih dvadeset godina. Među njima ima i onih  posvećenih poeziji i pojedinim  pjesnicima. Jedan od njih je i Holderlin, a pjesma posvećena tom velikanu njemačkom romantizmu završava  stihom Blago onome koji mu pjev čuje.

Dakle, blago nama koji mu  pjev čujemo.

(Jordanka Horvat, O poeziji Petra Despinića)

Autor s obitelji